недеља, 13. април 2014.

Ko bre ima 24 minuta nedeljno na bacanje?

Često kad nešto napišem nađu se ljudi koji me pitaju zašto pišem o tim lošim i pogrešnim stvarima/situacijama/dešavanjima itd., kad se time ništa ne može promeniti, jer oni koji se slažu i znaju da je to nešto takvo kakvo je, njima lekcija nije potrebna, posebno ne od mene, nekog tamo koji nešto tu ovo i ono, a oni koji ne znaju, ili znaju ali svejedno to nešto rade, sigurno neće prestati zbog mog piskaranja po internetu.
Tom logikom nema smisla ni pohvaliti bilo šta, ili u ovom slučaju emisiju 24 minuta, i fenomenalnog Zorana Kesića, zbog kog ovo sad pišem. Jer, svi vi koji ga, kao i ja, redovno gledate, i oduševljeni ste, sve već znate i slažete se sa mnom. Dok oni koji njega i emisiju smatraju ____________ (upisati pogrdnu reč, može i psovka, po želji), sigurno zbog mog piskaranja po internetu neće bla bla bla... Verovatno. Ali postoji jedan problem u svemu tome. A to je moj subjektivni osećaj da g. Kesić u stvari i nije baš toliko dobar u tome što radi. Mislim da ova realnost u kojoj živimo, sa ovakvim glavnim likovima farse "Da Srbija krene napred", predstavlja previše lak plen, i čini mi se kao da ekipa emisije, na čelu sa g. Kesićem, to radi sa pola snage. Dakle, on zaista nije baš toliko dobar koliko se čini, kad može takav utisak da ostavi, nego je fantastičan!
Čisto da se zna, ako krene eventualno neka rasprava komentarima na temu napisanog, udrite po Kesiću, a ne po meni, jer ja samo pišem gluposti po internetu koje nemaju uticaj ni na šta, dok se on na televiziji sprda sa stvarima o kojima mnogi ni ne pomišljaju da razmisle. On je kriv što ja sad npr. uopšte razmišljam, umesto da sam bre kao čovek lepo gledao nešto na nekom zabavnom kanalu, kojih je zahvaljujući gospodinu koji se već dvadeset godina (+/-, ne znam tačno, sram me bilo) trudi da nam ovu sumornu realnost ulepša raznim šarenim emisijama, grandioznim paradama, kulturno-umetničkim sadržajima, i nadasve izuzetno obrazovanim i elokventnim ljudima koje kroz sve te programe forsira. Takođe, g. Kesić je kriv i što vi sad ovo nepotrebno, i ničim opravdano predugačko piskaranje čitate, umesto da gledate jedan od kanala malopre pomenute kulturne gromade koja vam je sve to omogućila. Mogli bi da upalite jedan od tih kanala, bar da radi dok svoje vreme trošite ovde, i makar tako da ga podržite, kad već niste dovoljno zahvalni da ga gledate i razvijate svoje ljudske kvalitete.
Ovo sad više i nema toliko veze sa Kesićem, ja vas ne razumem. Vi i dalje čitate ove gluposti koje su izazvane nekom emisijom u kojoj nikada nećemo imati priliku da vidimo ono najbolje i najvrednije što Srbija ima, Severinu, Rozgu, Doris Dragović, Bokija 13? Ili internacionalne zvezde a naše gore lišće, među kojima se po svim mogućim kvalitetima koje srpski mediji cene najviše izdvaja američka senzacija Ekrem Jevrić? Sramotno. A kad već pomenuh g. Jevrića, sad pokušavam da se setim kako mu se zove žena. I ne mogu. Eto vidite, i pored tolikih napora naših novinara da me obrazuju, obaveste, da budem okružen istinskim vrednostima kako na dnevnom, tako i na nedeljnom nivou, ja ne znam kako se žena zove.
Dakle, ne bih više gubio vreme pišući gluposti koje ništa ne znače, ne zbog sebe, ja sam izgubljen slučaj, nego zbog generacija koja dolaze, možda i među njima ima izroda koji će se usuditi da ovako nešto negde pročitaju, pa zbog ovakvih kao što sam ja pogledaju Kesićevu emisiju, pa se drznu da razmišljaju...ne dao Bog, pu pu, daleko bilo!